Među njima se ističe nekoliko tipova
aviona (Su-7, Su-11, Su-15, Su-17 i Su-22), koji su proizvedeni u većem broju, i
to ne samo za potrebe RV SSSR-a (Rusije), već i za potrebe drugih, mahom
istočno-evropskih zemalja. Ipak je firma Suhoj najveći renome stekla
zahvaljujući izvanrednom borbenom avionu Su-27. Već prva letna prikazivanja tog
aviona na Buržeu 1989. i Farnborou 1990. godine su pokazala njegovu
superiornost u odnosu na zapadne konkurente, a pojedini, još tada, demonstrirani
manevri, i danas ostaju neizvodivi za američke i zapadnoevropske pilote.
Kratka istorija
Međutim, procesi popuštanja u svetu, nestanak istočnog bloka, pad odbrambenih
potreba (posebno u Rusiji) primorali su ruske avio-proizvođače da menjaju
politiku poslovanja i da, osim zadovoljenja domaćih potreba za borbenim
avionima, mnogo otvorenije i ofanzivnije nastupaju na svetskom tržištu. U skladu
sa takvim tendencijama firma Suhoj nastoji da avion Su-27 iskoristi kao
platformu za dalje usavršavanje i modernizaciju. Poboljšanja Su-27 su bila
usmerena ka podizanju nivoa agilnosti i manevribilnosti aviona, zatim ka
korišćenju snažnije pogonske grupe i upravljanju vektorom potiska, ka
savremenijim aerodinamičkim konfiguracijama i uvođenju prirodne uzdužne
nestabilnosti aviona, ka upotrebi digitalnog sistema za upravljanje i ka
modernizaciji opreme aviona. Tako je u poslednjih nekoliko godina u letu
ispitano više od četrnaest eksperimentalnih i serijskih prototipova, od kojih je
nastalo više novih verzija aviona Su-27: mornarička varijanta Su-33-namenjena za
korišćenje sa nosača aviona; jurišni avion Su-34; lovac za prevlast u vazduhu
Su-35; izvozna borbena varijanta dvoseda Su-30 itd. Većinu pomenutih letelica
potencijalni kupci, a i šira javnost, imali su priliku da vide na vazduhoplovnim
sajmovima širom sveta (Burže, Farnboro, Singapur, Dubai i dr)
Avion Su-37
Najnoviji proizvod firme Suhoj avion Su-37 je poleteo 2. aprila 1996. godine.
Razvoj tog aviona, koji je nosio radni naziv "Projekt 711", bio je strogo čuvana
tajna, a ruska sredstva informisanja su tek jula prošle godine imala mogućnost
da na aerodromu Žukovski bliže upoznaju letelicu i da naprave prve snimke.
Prvi internacionalni prikaz
aviona je izveden na vazduhoplovnoj izložbi
"Farnboro '96".
Su-37 je višenamenski, supermanevarski borbeni avion, kojeg već nakon prvih
demonstracionih letova svrstavaju u borbene letelice "za prvu polovinu narednog
veka", odnosno, nazivaju ga "lovački avion ispred svog vremena". Šef projektnog
biroa firme Suhoj Mihail Simonov je izjavio, da Su-37 nije eksperimentalni
avion, kao na primer X-31, već prototip serijskog aviona koji će se u prvoj
dekadi 21. veka nalaziti u naoružanju.
Filozofija projektovanja Su-37 je bazirana na zahtevu, da se proizvede borbeni
avion sposoban da napadne i uništi sve tipove savremenih borbenih letelica,
uključujući i one sa izrazitim "stelt" karakteristikama. To znači, da se od
aviona Su-37 očekuje sposobnost za izvršavanje sledećih borbenih zadataka:
- presretanje ciljeva u vazdušnom prostoru u okviru protivvazdušne odbrane;
- borba za prevlast u vazdušnom prostoru vođenjem bliske manevarske borbe;
- presretanje strategijskih bombardera i taktičke avijacije sa nosača aviona;
- obezbeđivanje borbenih dejstava udarnih grupa lovačko-bombarderskih i jurišnih
aviona;
- vatrena dejstva po objektima na kopnu i na moru, u svim meteo-uslovima, danju
i noću, bez ulaska u zonu dejstva protivnikovog sistema odbrane.
Za uspešno obavljanje svih postavljenih zadataka avion Su-37 mora posedovati:
- izvanredne letne i manevarske sposobnosti;
- algoritamsku zaštitu svih informacija, uključujući i podatke vezane za
praćenje ciljeva;
- zaštitu avionskih sistema od radio-elektronskih i optoelektronskih smetnji od
strane protivnika;
- automatizaciju u svim režimima leta, uključujući i borbu u vazduhu (sprega
navigacijsko-nišanskog sistema sa sistemom komandi leta)
Poboljšanje letnih i borbenih sposobnosti aviona Su-37 u odnosu na osnovnu
varijantu Su-27 je postignuto primenom novih aerodinamičkih i konstrukcionih
rešenja, ugradnjom novog digitalnog sistema komandi leta i usmeravanjem potiska
na propulzoru.
Izvanredne letne karakteristike aviona su ostvarene povećanjem površine u
korenom delu krila (strejkovi), ugradnjom dodatnih površina tipa "kanar" i
prirodnom uzdužnom nestabilnošću aviona (oko 15%). Ovakva aerodinamička
poboljšanja su dovela do toga, da se na velikim napadnim uglovima stvaraju
strujanja koja razbijaju turbulentni granični sloj iznad centralnog dela krila,
što znatno redukuje ukupni otpor letelice i smanjuje opterećenja na tom delu
vazduhoplova. Kao rezultat toga dobija se priraštaj performansi od 1g u odnosu
na Su-27. Prema izjavama glavnog projektanta firme Suhoj avion Su-37 dostiže
opterećenja od 10g, bez posledica na konstrukciju vazduhoplova. Uvođenjem
uređaja za usmeravanje potiska na propulzoru (samo u vertikalnoj ravni) i
ugradnjom novog četvorokanalnog digitalnog sistema komandi leta, koji obezbeđuje
upravljivost i stabilnost po sve tri ose, postignuta je jedinstvena
menevribilnost - supermanevribilnost. Analizirajući letove aviona Su-27, Su-35 i
Su-37 američki stručnjaci ocenjuju pojedine manevre (posebno se to odnosi na
manevre "kobra" i "kulbit") kao deo supermanevribilnosti, odnosno kao deo
režima leta pri velikim napadnim uglovima, koji prekoračuju njihove kritične
vrednosti. Mogućnosti leta u ovoj oblasti ("post stoling") se danas pridaje
veliki značaj. Naime, smatra se, da avion koji poseduje sposobnost manevrisanja
pri velikim napadnim uglovima i pri malim brzinama (mogućnost manevrisanja
aviona oko svog vektora brzine) ima značajnu prednost u odnosu na protivnika,
koji nema takvu sposobnost. Supermanevarski borbeni avion u toku borbe može
izvoditi i druge nestacionarne manevre i vrlo brzo može da promeni svoj položaj
i usmeri ga u pravcu protivnika, koji je ograničen u korišćenju leta u režimu
"post stoling". Međutim, anvelopa leta aviona Su-37 je dodatno proširena
zahvaljujući mogućnosti usmeravanja potiska na propulzoru. Eksperimenti sa
vektorisanjem potiska u Rusiji su započčeti još 1980. godine, kada je firma
Saturn razvila dvodimenzionalni mlaznik za motor AL-31, koji je testiran na
jednom od modela aviona Su-27 (Su-27LL-PS). Modifikovane verzije tog motora su
ispitivane u letu tokom 1990. godine, a dva motora AL-35 sa mogućnošću
usmeravanja mlaznika su početkom 1995. godine postavljena na avion Su-27M
(kasnije označen kao Su-35). Na avionu Su-37 se nalazi najnovija varijanta tog
motora AL-31FU (prelazni model ka verziji AL-37F). Fotografije pokazuju, da Su-
37 ima dva osnosimetrična mlaznika s uređajem za usmeravanje potiska u
vertikalnoj ravni (samo u propinjanju). Naime, zbog velikog "stinga" na zadnjem
delu trupa aviona i zbog konstrukcije samih motora obrtanje oko vertikalne ose
na ovom modelu aviona nije moguće. Mora se priznati, da je glavni projektant za
motor aviona Viktor Čepkin na izložbi aviona u Farnborou 1996. godine izjavio,
da već postoji tehničko rešenje mlaznika sa mogućnošću vektorizacije po dvema
osama. Na motoru AL-31FU postoji mogućnost i diferencijalnog otklanjanja
mlaznika, koje se koristi prilikom upravljanja po nagibu na ekstremno malim
brzinama leta. Primena upravljivog mlaznika je zahtevala i izradu potpuno novog
softvera u sistemu za upravljanje. Novi softver mora da integriše ulaze od
aerodinamičkih površina i ulaze od ugla mlaznika.
Na ispitivanju mogućnosti vektorisanja potiska (prostorna promena ose mlaznika)
dosta se radi i u SAD- projekti F-15S/MTD 2D, MATV/VISTA NF-16D, F/A-18 2-D
HARV, X-31 i F-22. Vlada uverenje, da će vektorisanje potiska biti postavljeno
kao standard za novu, nastupajuću generaciju lovačkih aviona.