|
Za mnoge generacije jugoslovenskih vazduhoplovaca uspomene na avion
"Aero-2" se vezuju za prve decenije posle Drugog svetskog rata,
kada je oko 400 aviona ovog tipa činilo okosnicu osnovne obuke pilota u Akademiji
i školama Ratnog vazduhoplovstva i sportskog letenja u aero-klubovima
Vazduhoplovnog saveza. Samo malobrojni su znali, da je istorija ove uspele
domaće letelice začeta još u predratnom vremenu, kada je prototip "Aero-2"
nastao, a njegov razvoj nasilno prekinut u aprilu 1941. godine.
|
|
Priča o ovom avionu započinje ustvari još 1938. godine, kada je grupa mlađih
vazduhoplovnih inženjera i oficira, zaposlenih u Komandi vazduhoplovstva
u Zemunu, pokrenula akciju, koja je za cilj imala da nadležne ubedi u neophodnost
zamene već prevaziđenih domaćih školskih dvokrilaca "Fizir FN"
modernijim niskokrilcima, koji su omogućavali lakši i brži prelazak na savremene
lovačke avione tipa Hariken i domaće IK-3. Očekivalo se, da ovi lovci uskoro
budu uvedeni u naoružanje jugoslovenskog vazduhoplovstva. Kako je otpor
starijih i konzervativnijih oficira, pa i nekih vazduhoplovnih inženjera, bio
vrlo jak, pronađena je forma, da se preko Središnje uprave aerokluba izradi
avion željene koncepcije ali sa nešto slabijim motorom, koji je "nevernim Tomama"
trebalo da pokaže prednosti niskokrilca nad dvokrilcima i visokokrilcima. Kako je i
aeroklub želeo da obezbedi nove, bolje avione za svoje pilotske škole, to je krajem
1938. godine u listu "Naša Krila" raspisan konkurs " za izradu projekata
školskog i trenažnog aviona za početnu nastavu u pilotaži i trenaži mlađih pilota."
Avion je trebalo da ima motor od 75-95KS i drvenu konstrukciju, da bude jednostavan
za održavanje i da omogući izvođenje osnovnih akrobacija. Zahtevane karakteristike u
letu su bile vrlo slične onima, koje su kasnije postavljene pred konstruktore
aviona "Aero-2".

Konstruktori aviona Aero-2 i probni pilot
ing. Cijan - pilot Stojanović - ing. Petković
Kada su 15. marta 1939. godine predati konkursni radovi, ispostavilo se, da su samo
inženjeri Đorđe Petković i Boris Cijan u potpunosti ispunili postavljene uslove, pa su
za projekat aviona "Aero-1" dobili prvu nagradu u iznosu od 25.000 dinara
i pravo da izrade detaljne crteže za izradu njegovog prototipa. Pod uticajem ovog
konkursa i tendencija uočenih u vazduhoplovstvima drugih zemalja ideja o uvođenju
novih niskokrilaca u škole vojnog vazduhoplovstva je u toku proleća i leta 1939. godine
dobijala sve više pristalica u Komandi vazduhoplovstva. To je potvrđeno i na poznatoj
konferenciji održanoj 7. jula, kojoj su prisustvovali predstavnici vojnog vazduhoplovstva,
domaće vazduhoplovne industrije i univerziteta, a na kojoj je odlučivano o programu
izrade prototipova domaćih školskih, izviđačkih i trenažnih tipova aviona. Pored ostalih,
tom prilikom je donesena i odluka, "da se budući školski avion za početnu nastavu
u pilotaži za vazduhoplovstvo vojske definiše kao niskokrilac drvene konstrukcije,
sa snagom motora od 120-135KS, sa perforiranim aerodinamičkim kočnicama, koji bi
se koristio u završnoj fazi nastave, s uređajem za fiktivnu kontrolu uvlačenja stajnog trapa,
ali bez uvlačenja, bez elise sa promenjivim korakom ali sa kočnicama na točkovima".
Tada je odlučeno, da Štab vazduhoplovstva vojske odmah raspiše konkurs za školski avion
za početnu nastavu, da se pozovu domaće fabrike i radionice da uzmu učešće u konkursu
i da inženjerima koji nisu u njima zaposleni i nemaju sopstvenih sredstava omoguće da
realizuju svoje projekte. Rok za izradu prototipa bio je samo sedam meseci.
|