Zračak nade - pa razočaranje
Pismo Franje Bratine je dostavljeno brigadnom đeneralu Vladimiru
Lukiću, načelniku Artiljerijsko-tehničkog Odelenja Ministarstva
Vojske i Mornarice, na ocenu. U odgovoru je đeneral Lukić
izvestio svoga pretpostavljenog, đenerala Ilića, sledećim
rečima: "Sa čisto teoretskog gledišta, predmet se osniva na
zdravoj tehničkoj osnovi, koju treba dokazati eksperimentalnim
istraživanjem, jer bez toga ne može se reći koliko se na tome
može postignuti. Ako Komanda vazduhoplovstva Vojske raspolaže sa
i malo sredstava", nastavlja dalje đeneral Lukić, "treba pomoći
gospodinu Bratini, kako bi dospeo do izrade crteža i uveo
zamisao u praksu". Pozitivno mišljenje đenerala Lukića je
pokrenulo stvar sa mrtve tačke i Bratina je uskoro dobio poziv
da se javi u Štab Vazduhoplovstva Vojske, načelniku Tehničkog
odelenja I, vazduhoplovnom inženjeru potpukovniku Dušanu Lučiću.
Nažalost, sva naredna korespodencija između Komisije za
pronalazak "Avion sa mlaznicima", koju je obrazovao komandant
vazduhoplovstva Vojske, armijski đeneral Dušan Simović, svela se
na razgovor gluvih. Za dalje usavršavanje i dovršenje svog
projekta mlaznog motora Bratina je od Štaba Vazduhoplovstva
tražio sredstva u visini od 500.000 tadašnjih dinara,
obećavajući konstrukciju "multiplana" neslućenog kapaciteta pod
sloganom: "Mlaz sagorelih gasova - tehnika je sutrašnjice!"
U svom obraćanju Štabu vazduhoplovstva Bratina je uporno tražio
što hitniju realizaciju grandiozne zamisli sigurnog, praktičnog
i racionalnog letenja, čiji smo pioniri, mi Jugosloveni.
Međutim, uskoro se uverio, da njegova revolucionarna tehnika
kontrolisanog mlaza za pogon aviona, nažalost, nema pristalica
kod vazduhoplovnih inženjera u komisiji Tehničkog odelenja i
Štaba vazduhoplovstva u Zemunu. Budućnost će pokazati, pisao je
rezignirano Bratina 24. septembra 1940. godine potpukovniku
Lučiću, ko od nas ima pravo i koliko se može i sme tražiti od
pronalazača jednog novog principa, čije posledice mogu biti
nedogledne. . . . Kako je danas sa nama?, pita se Bratina i
nastavlja: Može li nas spasti IK-3 ili Orkan ili neki drugi naš
avion, kada vidimo da desetine hiljada aviona prve linije malo
pomažu. Ako bi samo u principu uspeo takav pronalazak kakav ja
nudim, nastavlja on u već citiranom pismu potpukovniku Lučiću,
otimale bi se najveće velesile za prijateljstvo Jugoslavije i
osigurali bi nam svaku zaštitu. U svom poslednjem obraćanju
Štabu vazduhoplovstva Bratina već na kraju snaga dramatično
poručuje: "Odbijati, posle toliko dokumentacije tu materijalnu
pomoć, znači odbaciti plan za jednu veliku akciju, koja može
biti spasonosna u tim sudbonosnim vremenima (...) U Americi,
Rusiji, Nemačkoj već dugo postoje naročiti instituti za
istraživanje tzv. raketnih motora, koji su donekle slični našem
"generatoru mlaza" , iako gasna raketa ima mnogo manje izgleda
za praktičnu primenu nego naš "mlaznik". Ipak, oni ne žale te
troškove, koji iznose teške milione dolara, rubalja ili maraka,
pošto instiktivno osećaju, da će biti tehnika gasnog mlaza -
tehnika sutrašnjice!" Naravno, Bratina nije mogao znati, da su u
to vreme istraživanja mlazne propulzije, kao najstroža državna
tajna, u Nemačkoj i Velikoj Britaniji već daleko odmakla dajući
prve konkretne rezultate, sublimirane u prvom letu mlaznog
aviona, vesnika nove ere u istoriji vazduhoplovstva.
Njegove upozoravajuće i proročanske reči su ostale bez odjeka u
našoj konzervativnoj sredini. Istini za volju mora se priznati,
da naš naučni i industrijski kapacitet u to vreme nije bio
dorastao takvom revolucionarnom tehnološkom izazovu, za razliku
od uslova koje su na polju mlazne propulzije svojim
istraživačima mogle pružiti Nemačka ili Velika Britanija.
Iz jednog izveštaja komisije za ispitivanje pronalaska Franje
Bratine, upućenog komandantu vazduhoplovstva novembra 1940.
godine može se videti, da je konstruktor već izradio model svog
mlaznog motora, koji bi se mogao ugraditi u model aviona za
ispitivanje u režiji Štaba vazduhoplovstva, ali do toga ipak
nije došlo. Konzervativni elementi i ziheraši u vrhovima
vazduhoplovstva su, po ko zna koji put, odneli pobedu nad
nosiocima novih i revolucionarnih ideja.
Delo našeg genijalnog vizionara, daleko ispred svog vremena,
beznadežno je otišlo ad akta, a potom u prašnjave državne arhive,
da bi danas ponovno izašlo na svetlost dana, ali samo kao
istorija.