|
IZVODI ČLANAKA IZ AEROMAGAZINA BROJ 46 |
| ratne mašine |
|
Su-27: Rusko zlato |
Gotovo
prema jedinstvenoj oceni avionskih strucnjaka sa svih meridijana ruski
avion Su-27 je u vreme svog pojavljivanja pre dvadesetak godina bio najbolji
lovac-presretac na svetu. Svojom manevribilnošcu i ukupnim borbenim potencijalom
je nadmašio cak i najboljeg americkog lovca F-15 Eagle. Avion Su-27 je
u istoriju vazduhoplovstva ušao na velika vrata, pokazao se kao veoma
zahvalna i potentna platforma za dalja usavršavanja, iz koje je rodena
citava familija najboljih svetskih aviona, ušao u naoružanje mocnih zemalja
kakve su Rusija, Kina i Indija, ali su mu na Zapadu vrata ostala zatvorena.
Tu se pojavljivao samo na velikim vazduhoplovnim izložbama, gde je svojim
manevrima mamio uzdisaje pilota i zavist konstruktora. Iako je uspeh bio
izvanredan, malo ko je znao, kako je trnovit put ovaj projekat prošao
od crtace table do uvodenja u naoružanje. (Slobodan
Miljanovic i Zoran Miljanovic)
|
||||
| Da li je kocka bacena? | Americka namera je sasvim jasna. Dopremiti u Zaliv toliko vojnika i vojne tehnike, napraviti ogromne troškove, a ne ostvariti postavljeni strateški cilj, bilo bi za americku (i britansku?) administraciju politicko samoubistvo. Naredni dani ce pokazati, kako ce se izvršiti pritisak na protivnike intervencije i kakav ce biti konacan izgovor za napad na Irak. (M.S.) | ||||
| "Fantomska radionica" |
Svi vodeci vazduhoplovni casopisi (v. Aeromagazin br.
43) su nedavno prvi put objavili fotografiju neobicne letelice - "Bird
of Prey" (Ptica grabljivica), koja je letela u periodu od 1992. do
1999. godine. Naravno, ovakve letelice - tehnološki demonstratori uvek
pobuduju veliku pažnju, ne samo vazduhoplovnih strucnjaka, vec i široke
javnosti, jer pokazuju, sa kojim se problemima vazduhoplovni projektanti
i proizvodaci suocavaju i šta se može ocekivati u primeni novih tehnologija
i proizvodnih procesa u neposrednoj buducnosti. Medutim, obelodanjivanje
projekta "Bird of Prey" potvrduju cinjenicu, da vreme tajnih
("black") projekata vojnih letelica nije prošlo. Naime, prestanak
hladnog rata, smanjivanje vojnih budžeta i celokupne geopoliticke promene
u svetu, koje su zapocete pocetkom devedesetih godina prošlog veka, prema
izjavama pojedinih visokih zvanicnika americke administracije su trebale
da oznace i kraj tajnim vazduhoplovnim projektima. To je ujedno trebalo
da bude i završetak vrlo složenih i komplikovanih procedura i postupaka,
koje su vodece zemlje, u prvom redu SAD, SSSR i Velika Britanija, cinile,
da bi u što vecoj meri i u što dužem vremenskom periodu sakrile razvoj
sopstvenih vojnih letelica. (Dušan Maoduš).
|
||||
| F-84G Tanderdžet |
Avion tipa F-84 Tanderdžet
(Republic F-84G Thunderjet) je bio americki standardni lovac-bombarder,
isporucivan u okviru programa vojne pomoci zemljama NATO i onim zemljama,
koje su bile direktno ugrožene sovjetskom ili kineskom pritiskom i zato
primljene u okvir programa vojne pomoci. Avione verzije F-84G u 1953.
godini su dobila i vazduhoplovstva Belgije i Holandije, nešto ranije u
1952. godini ovaj tip su primila vazduhoplovstva Danske, Francuske, Grcke,
Italije i Portugalije, kao i americke vazdušne snage u Evropi. Za njima
nece zaostajati ni Jugoslovensko Ratno vazduhoplovstvo. (Bojan
Dimitrijevic)
|
||||
| "Turske zvezde"- ponos jednog vazduhoplovstva |
Mlazne akro-grupe, iako
skupe za održavanje, narocito za ratna vazduhoplovstva, jer opterecuju
njihov budžet, postaju idealan instrument za predstavljanje ratnih vazduhoplovstava
i zemalja (na nacionalnom i internacionalnom nivou) na velikim javnim
skupovima; pridobijaju naklonost javnosti i motivišu regrutaciju novog
kadra, a istovremeno kreiraju i naglašavaju unutrašnju koheziju unutar
nacionalne vojne zajednice.
Prativši stvaranje nekoliko malih akro-grupa od pocetka pedesetih godina, Tursko RV (Türk Hava Kuvvetleri - THK) je u novembru 1992. godine formiralo svoju akro-grupu "Turske zvezde" (Türk Yildizlari), koje lete na sedam Nortropovih supersonicnih aviona NF-5A Freedom Fighter. Sada ovaj tim godišnje leti oko 90% svih demonstracionih letova u Turskoj i postepeno postaje najdragoceniji deo Turskog RV, cija popularnost i reputacija stalno rastu kod turskog stanovništva i koji postaje idol turskih vazduhoplovaca. (Stefan Degraef/Edwin Borremans) |
||||
| Bespilotni energetski top |
Oružja na bazi usmerene
energije su vec više od pedeset godina opsesija vizionara, pisaca naucnofantasticne
literature i naravno vojnih strucnjaka. Medutim, svi projekti vezani za
razradu ovakvih ideja, zakljucno sa kontroverznim ratom zvezda osamdesetih
godina prošlog veka, zahtevali su skupe i glomazne sisteme. Glavni problem
kod bilo koje vrste energetskog oružja je bio i ostao masivni izvor energije,
koja se kasnije fokusira prema cilju. U tom smislu nije moglo biti ni
govora o platformama za nošenje ovakvih sistema, cime bi se postigla željena
borbena funkcionalnost. (Goran Memon)
|
||||
| Mali Herkules |
Avion G.222 italijanske
kompanije "Alenia" je svojevremeno doživeo debakl na tržištu
srednjih transportnih aviona . To, medutim, nije pokolebalo proizvodaca,
da u saradnji s americkom firmom "Lokid Martin" reprojektuje
avion, te ga pod oznakom C-27J Spartan ponovno ponudi probirljivom tržištu.
Da li C-27J raspolaže dovoljno jakim argumentima, kako ne bi ponovio sudbinu
prethodnika, pokazace godine koje dolaze. (Slaviša
Vlacic)
|
||||
| biznis klasa |
| Misterija "Kolumbija" |
Dana 1. februara 2003.
godine vazduhoplovstvo je ponovno platilo danak svojoj inventivnosti i
težnji za osvajanjem nebeskih i svemirskih visina: spejs-šatl "Kolumbija"
(Space Shuttle Columbia) se raspao prilikom ulasaka u Zemljinu atmosferu.
Time je tragicno završena misija STS-107. "Kolumbija" je došla
u Nasin istraživaki centar Dryden 1979. godine. Proizvodac ove višekratne
svemirske letelice je nekadašnji "Rockwell International Space Division".
Svoj prvi let "Kolumbija" je obavila u periodu od 12. do 14.
aprila 1981. godine i tom prilikom je sletela u vazduhoplovnu bazu "Edwards".
Izvela je ukupno 28 misija i 12 puta se spustila na pistu baze "Edwards".
Poslednje sletanje je obavljeno 1. novembra 1993. godine prilikom izvodenja
misije STS-58. Tokom 1999. i 2000. godine "Kolumbija" je podvrgnuta
modifikacijama i propisanim procedurama održavanja u Air Force Plant 42
u mestu Palmdale u Kaliforniji. Nakon izvedenih radova, dana 1. februara
2001. godine je prevezena u "Kennedy Space Center" na "ledima"
jednog od šatlovih aviona-nosaca radi novih pohadanja svemira.(Mato
Siladic)
|
||||
| nebo za hrabre |
| Veteran ponovno na nebu |
Doktor Svetozar Kušic je
poslednji put leteo na jedrilici Vaja daleke 1961. godine. Krajem septembra
2002. godine doktor Kušic je "ponovno laširao" i obnovio dozvolu
pilota jedrilice u 65. godini života. Da bi obnovio dozvolu morao je da
položi ispite - poznavanje jedrilice, poznavanje aerodroma i obuka letenja
i prode sve provere, pa i rigorozne lekarske. Kako je i sam kao specijalista
interne medicine 30 godina u JAT-u pregledavao pilote i izdavao odobrenja
za letenje, utoliko mu je draže što mu je odobreno da leti. Pošto je u
mladosti leteo 8 godina na jedrilicama, smatrao je, da ce mu ovoga puta
biti dovoljno 8-12 letova, ali to je dostiglo i cifru od 45 letova. Jer,
kako kaže dr Kušic - " U jedrilicarstvu se sve promenilo i napredovalo,
pa je bilo prilicno naporno. Nakon jedrilica iz moje mladosti, to vam
je kao kad ste navikli na obicni bicikl sa rucnom kocnicom, a sad vam
daju trkacki sa 18 brzina i kocenje kontrom…" (R.T.)
|
||||
| sam svoj majstor |
|
Maketarstvo i modelarstvo, ali na drugi nacin... |
Nedavno smo u neobaveznom
razgovoru nas nekolicina prijatelja, zagriženih zaljubljenika u avijaciju,
modelarstvo i kompjuterske simulacije došli do zakljucka, da je našem
najdražem hobiju - maketarstvu za nekoliko godina odzvonilo! Do tog iznenadnog
i pomalo neverovatnog zakljucka smo došli, nakon što smo videli sekvence
iz jedne od najnovijih simulacija leta. Prema onome što smo videli, 3D
virtuelni modeli aviona su toliko detaljni i tacni, da im zamerku ne mogu
dati ni najbolji poznavaoci pojedinih tipova aviona. Osim za igranje,
oni su vec sada veoma upotrebivi ako se na primer dvoumite oko šeme bojenja
i oznacavanja i niste sigurni, koja ce od ponudenih šema bolje izgledati
u stvarnosti. (Aleksej Ilic)
|
||||
| arhiv |
| Bristol Beaufighter |
Bristol Beaufighter predstavlja tipicni primer pokušaja razvoja dvomotornog
lovackog aviona velikog radijusa dejstva, cime su se mnoga vazduhoplovstva
"zanimala" neposredno pred Drugi svetski rat. Tu su prednjacili
Nemci, sa svojim tzv. lovcem - razaracem Messerschmitt Bf-110. Britanci
su nakon problematicnog pokušaja sa adaptacijom aviona Bristol Blenheim,
došli do improvizovanog rešenja, koje se do kraja pokazalo kao jedan od
najkorisnijih, a nesumnjivo najbolji torpedni bombarder Drugog svetskog
rata! (Sebastian Baloš)
|
||||
| Legionarski "Emil" |
Nedugo po napadu Nemačke na SSSR, juna 1941. godine je osnovana Hrvatska
legija, radi ukljucenja u ratna dejstva na Istocnom frontu. Jula 1941.
je obrazovan njen vazduhoplovni deo - Legija zrakoplovstva NDH, koju su
cinile 4. mješovita zrakoplovna pukovnija, sa 4. lovackom i 5. bombaškom
zrakoplovnom skupinom, svaka sa po dva jata jacine eskadrile. Posle dvomesecne
obuke, obavljene u Lovackoj pilotskoj školi br. 4, nedaleko od Nirnberga,
na aerodromima "Fürth" i "Herzogen Aurah" je izdvojeno
11 od ukupno 22 pilota-lovaca na obuci. Prva grupa letaca je upucena na
Istocni front kao 10. jato, a od obecana 24 aviona je preuzeto 10 aviona
Me-109E i jedan Me-109F...(Šime Oštrić)
|
||||
| Srpski piloti na Zapadnom frontu u Prvom svetskom ratu
Petar - Pierre Marinovic |
Među
francuskim asovima borbe u vazduhu u ratu 1914-1918. godine se nalazi
prezime sa nesumnjivim slovenskim završetkom na "ić". Pjer Marinović,
(Pierre Marinovich) pilot-lovac, as sa 22 zvanično priznate pobede u borbama
u vazduhu, potiče sa prostora "brdovitog Balkana". Petar, nominalno
francuski državljanin, po ocu Velizaru Marinoviću potomak je poznatih
srpskih porodica. Deda mu je bio diplomata, srpski poslanik u Parizu,
pa predsednik vlade, oženjen kćerkom još jednog značajnog Srbina - kapetana
Miše Anastasijevića, velikog dobrotvora i rodoljuba. Velizar je krajem
XIX veka u Rusiji upoznao Poljakinju Agripinu Bronikovu i njome se oženio.
U Sankt-Petersburgu 1. oktobra 1900. godine im se rodio sin Petar. Marinovići
su se uskoro preselili u Francusku. O njima nema podataka, osim o izvesnom
inženjeru Marinoviću, koji je stekao glas kao stručnjak na prokopavanju
Panamskog kanala. Iako su se sticajem okolnosti Marinovići "pofrancuzili",
mladi Petar, koji je ovde postao Pjer i o kojem nema podataka sve do rata,
odgajan je u srpskom nacionalnom duhu.(Šime Oštrić)
|
||||
AEROmagazin-a Palmira Toljatija 5/I 11075 Novi Beograd Tel./Fax: +381 (11) 600-720; 670-927 |
![]() |
||
Copyright ©1999: BB-Soft, Beograd Design TaurusTeam |
|||