![]() |
IZVODI ČLANAKA IZ AEROMAGAZINA BROJ 68 |
| ratne mašine... |
| “Burže 2005.” |
Zvezda ovogodišnjeg “Buržea” i na nebu i na statickom delu izložbe je
neosporno bio super džambo-džet A380, najveci putnicki avion na svetu.
Bez obzira, što se i dalje nastavlja debata o velicini i potencijalnom
tržištu takvog aviona, A380 je pri poletanju sa svoja 22 tocka biznis
pretvarao u uživanje, a kada se odvojio od piste, sve oci su oduševljeno
posmatrale najvecu ikad videnu pticu na nebu.
Na izložbi je debitovalo još 10 velikih aviona, a medu prvima avio-cisterna KC-767A i Boeing B777-200LR Wordliner; “Dassault” je prikazao najnoviji biznis-avion Falcon 7X s elektricnim komandama lęta; “Embraer” je doveo cak cetiri aviona, predvodena Embraerom 195 sa 110 sedišta; “Gulfsteram” je doveo dva biznis-aviona G450 i G550; “Alenia” je prikazala trenažni avion M346, a “HAL” - svoj najnoviji trejner HJT-36. Ove godine su svojevrstan „kam-bek“ najavili Amerikanci, koji su na “Buržeu” postrojili svoj kompletan prvi borbeni ešalon – F-16, F-15E i F/A-18F, ali i transporter C-17 i avio-cisternu KC-130J. Evropljani su u prvi plan istakli svoje borbene adute: Rafal, Tajfun i Gripen. Ovog puta sa izložbe nisu izostali ni Rusi, ciji je Suhoj Su-27SKM suvereno gospodario nebom... (Mato Siladic – Autor se zahvaljuje VZ »Orao« na pomoci u realizaciji ovog prikaza.) |
||||
| Fighter Meet ‘05 | Lętna
sezona je normalan znak za smanjenje letackih aktivnosti u vazduhoplovnoj
bazi ”Florennes”, koja je krajem juna ispratila kuci studente najnovije
generacije programa “Tactical Leadership Programme”. Kako tokom jula i
avgusta zamru ucionice srednjoškolaca, tako i pista i mlažnjaci u bazi
”Florennes” utihnu i utonu u letnu mirnocu i tišinu. Medutim, ove godine
to nije baš tako, jer je belgijski 350. skvadron (Belgian Air Component’s
(BAC) 350 Sqn ‘Ambiorix’) bio domacin godišnje vežbe “Fighter Meet”, koja
je na jednosedmicno druženje okupila skvadrone lovacke avijacije brojnih
evropskih nacija. Ovogodišnja vežba “Fighter Meet”, održana u periodu
od 11-15. jula, nije na programu imala samo borbu u vazduhu, nego je obuhvatila
i seminare iz oblasti taktike i ažuriranja letackih procedura (“Tactical
Discussion and Procedures Update” – TDPU). TDPU seminari su održani u
cilju doterivanja taktike i procedura, koje su nastale kao posledica usavršavanje
opreme pojedinih ratnih vazduhoplovstava. Naime, borbeni avioni su izloženi
stalnoj modernizaciji manjeg ili veceg obima, sa kojima treba upoznati
i ostale ucesnike vežbe. Za evropske korisnike aviona F-16 najnovija modernizacija
s oznakom M3 predstavlja najveci doprinos u povecanju borbene efikasnosti
i kompeticije s avionima trece generacije, pa cak i sa najnovijim avionima
cetvrte generacije. |
||||
NAORUŽANJE HELIKOPTERA ZA PROTIVOKLOPNU BORBU |
Pored transportnih helikoptera, u naoružanju oružanih
snaga mnogih zemalja se nalaze borbeni helikopteri (cesto nazivani - helikopteri
za vatrenu podršku). Pred njih se postavljaju sledeci zadaci? borba sa
tenkovima i drugim oklopljenim ciljevima, neposredna vatrena podrška kopnenoj
vojsci, neutralisanje sredstava i sistema PVO, pracenje transportno-desantnih
helikoptera, izvidanje iz vazduha, kao i citav niz drugih borbenih zadataka.
Kao sistemi oružja u odbrambenim i ofanzivnim operacijama, oni dejstvuju
ispred i oko prvih borbenih linija, kao i po dubini odbrambenih položaja,
i u tesnom sadejstvu sa borbenim jedinicama kopnene vojske, a u izuzetnim
slucajevima i samostalno. U manevarskoj borbi helikopteri za vatrenu podršku
se prvenstveno upotrebljavaju za uništavanje neprijateljevih snaga, pri
izvodenju napada i slabljenja njihove udarne moci u odsutnoj fazi borbe.
Glavni zadatak ovih helikoptera je ojacanje protivoklopne borbe na pravcu
glavnog udara protivnika, uništavanje njegovih tenkovskih jedinica ili
delova na prilazima mobilizacijskom zborištu, nacelno sa daljina od 8-10
km. Glavno naoružanje helikoptera za vatrenu podršku su protivoklopne
vodene rakete, nevodena raketna zrna i automatski topovi.
(Slobodan Miljanovic, dipl.ing. i Jasna Miljanovic, dipl.ing.) |
||||
| Italijanski cuvari slovenackog neba |
Cervia - mali turisticki grad u Italiji,
nekoliko desetina kilometara pred cuvenim Riminijem, tokom poslednje
godine je nekoliko puta punio stupce slovenacke štampe. Otkad je pre
godinu dana Slovenija postala punopravan clan NATO -saveza, baš su avioni
iz italijanskog grada Cervia, gde se nalazi 23. skvadron Vazduhoplovinh
snaga Italije iz sastava 5. puka, odgovorni za zaštitu slovenackog vazdušnog
prostora, ali naravno, u saradnji sa slovenackom vazdušnom odbranom.
Naime, da bi se ispunio zahtev, da slovenacko nebo štite supersonicni
lovacki avioni, a koje Slovenija nema, tu ulogu su preuzeli italijanski
F-16. |
||||
| Odlazak padobranske legende | Padobransku legendu i proslavljenog komandanta
cuvene 63. padobranske brigade pukovnika u penziji Stojana Jovica na
vecni pocinak su 1. aprila ispratili svi njegovi padobranci, i vojni
i sportski, kao i mnogobrojni poštovaoci njegove licnosti i dela, dugogodišnji
saradnici i visoke licnosti iz našeg javnog života. |
||||
| nebo za hrabre... |
| POLETELA “ASOCIJACIJA AVIJATICARA SRBIJE” | Na sportskom aerodromu “Zemun polje” nedavno je u organizaciji “Asocijacije avijaticara Srbije” (A.A.S.) i domacina Zmajarskog kluba “Delta” organizovan mali aeromiting, na kojem su leteli jedan balon, sportski avion Zenair CH701 STOL i 10 motornih zmajeva, a mnogobrojnim gostima, zvanicama i posetiocima je omoguceno neprekidno 4-casovno letenje i uživanje u majstorskim bravurama iskusnih i pouzdanih nebeskih vitezova iz nekoliko naših vazduhoplovnih i zmajarskih klubova. U izvanrednoj sportskoj atmosferi i prijateljskom druženju po suncanom i toplom vremenu, uz pratnju obavezne košave, nebom iznad Zemuna i Batajnice su neumorno krstarili gospodari slobodnog neba u avionu, balonu i motornim zmajevima razlicitih tipova. |
||||
| PRVENSTVO U JEDRILICARSTVU | Ovogodišnje Državno prvenstvo u vazduhoplovnom jedrilicarstvu je održano na sportskom aerodromu »Bikovo« kraj Subotice od 8. do 23. jula 2005. godine u krajnje nepovoljnim meteorološkim uslovima za letenje, tako da su održana samo 4 takmicarska dana, od kojih su 3 bodovana kao brzinski preleti, a jedan kao daljinski prelet. Takmicenje se odvijalo u organizaciji Vazduhoplovnog saveza Srbije i Crne Gore, Saveza jedrilicara SCG, Vazduhoplovnog saveza Vojvodine i Aerokluba »Ivan Saric« kao neposrednog organizatora, a ucestvovalo je 10 takmicara i 5 ekipa iz aeroklubova: »Novi Sad«, »Zrenjanin«, »Vaja« iz Beograda, »Ivan Saric« iz Subotice i »Mihailo Petrovic« iz Kraljeva. U toku prvenstva na jedrilicama je preleteno 6.059 km i 199 casova i 12 minuta, obavljeno je 66 letova, dok su avioni za vucu leteli 9 casova i 49 minuta, a letelo se maršrutama Bikovo-Cenej-Ecka-Kikinda-Srbobran-Senta-Bajša-Bikovo na jedrilicama: DG-100, DG-101G, DG-300, Cirrus 17a i Standard Cirrus. U ekipnom plasmanu titula najbolje državne ekipe je zasluženo pripala ekipi »Novi Sad« (piloti Vlatko Rihter i Ivan Filko) sa 3.723 boda, druga je ekipa »Ivan Saric« sa 3.168 bodova i treca je ekipa »Kengur« sa 3.138 osvojenih bodova. |
||||
| biznis klasa... |
| Povratak Avantija | Koncept
biznis-aviona konstruktorskog biroa »Piaggio«, pogonjenog sa dva turboelisna
motora seže u sredinu sedamdesetih godina, kada je naftna kriza znatno
uticala na dizajn aviona ovog tipa. Pjadovi inženjeri su tada pokušali
da dizajniraju avion, koji ce imati slicne karakateristike sa tada aktuelnim
biznis-džetovima, ali cije bi nabavna cena i cena eksploatacije bile znatno
niže. U tome su uspeli nakon nekoliko godina rada, a rezultat je bio -
prilicno inovativan i futuristicki izgled novog modela, oznacenog kao
P.180 Avanti. Svojim aerodinamickim izgledom - kanar konfiguracija, kombinovana
sa potisnim elisama - P.180 je u tom momentu zaista bio prava novina i
konstrukcijsko osveženje. Avanti je prvi put poleteo 23.septembra 1986. godine. Iako je tokom ispitivanja dokazano, da se radi o najbržem dvomotornom turboelisnom avionu na svetu, narudžbine su izostale. Tome je kumovalo odredeno zaziranje od turboelisnih motora i njihovih elisa, koje za bogatu klijentelu nisu bile dovoljno »in«. (Slaviša Vlačić) |
||||
| MAI-223
»Kitjonok« - Narodni avion za Rusiju - |
Glavni
konstruktor ovog aviona je Vladimir Pavlovic Lapšin, a rukovodilac programa
za izradu aviona i zamenik glavnog konstruktora je Vadim Jurjevic Djomin,
koji je rekao: »Suština ovog našeg programa je bila izgradnja narodnog
aviona za Rusiju, što predstavlja potpunu novinu. Raniji naši projekti
iz serije »Aviatika« 890 su bili iskljucivo ino-programi, koji su se izvodili
u 20 zemalja, ali možemo reci, da su vec malo zastareli. Novi avion »Kitjonok« je zamišljen kao napredak u odnosu na ranije projekte, a najznacajnije je to, što je u njegovu konstrukciju i tehnologiju izrade predvidena i ugradena mogucnost proizvodnje u bilo kojem remontnom zavodu i u principu na bilo kojoj površini dimenzija 15x15 metara, a ne kao do sada iskljucivo u specijalizovanim velikim zavodima i namerno smo odstupili i odustali od ugradnje skupe opreme i kombinovanih i skupih tehnologija. Naše dugogodišnje prisustvo na svetskoj pijaci nam je posvedocilo, da danas u svetu postoji oko 700 modela izradenih KIT-tehnologijom, da su elegantni, da su konstrukcijski bez mane i što je najvažnije – mogu da ih izraduju pravi pravcati ali obicni ljubitelji samogradnje. (R.T.) |
||||
| sam svoj majstor . . . |
| Supermarin Spitfajer Mk Vc u razmeri 1:48 | Supermarin
Spitfajer je nastao sredinom 30-tih godina prošlog veka s razvojem hidroaviona
S6B iste firme, koji je s uspehom branio boje Britanije na takmicenju
za "Šnajderov trofej". Spitfajer je nešto više od uspešnog lovackog
aviona. Za Britance je on materijalni simbol pobede u Drugom svetskom
ratu, secanje na svetlost u njihovim najmracnijim danima i verovatno jedini
avion, koji je zaslužio legendarni status. Izradivan je u skoro cetrdeset
varijanti i u broju koji premašuje sve ostale britanske avione. Aktivno
je služio u toku celog rata na svim bojištima. Mnoga vazduhoplovstva širom
sveta su imala cast, da ga imaju u svojim jedinicama. I danas njegova
pojava na aeromitinzima izaziva oduševljenje, kako je to cinila i tokom
svih godina svog postojanja. Više od 22.000 komada svih verzija je ucestvovalo
u borbama u vazduhu, koje je RAF vodio u periodu 1939-1952. godina , a
mnogi su ga koristili i dugo posle rata. Teško je naci bolji primer pravog
aviona, na pravom mestu i u pravo vreme. (Veljko Vukmanovic, maketar) |
||||
| Odlazak kraljevacke pilotske legende | Krajem
meseca maja 2005. godine u legendu je odleteo 77-godišnji Mijat Jovanovic,
najuspešniji sportski i uopšte civilni pilot grada Kraljeva. Mijat se
još kao decak zainteresovao za vazduhoplovstvo, da bi se 1940. godine
upisao u modelare mesnog Aerokluba, cime se bavio i posle II svetskog
rata, u kojem je ucestvovao kao clan SKOJ-a. Završio je cuvenu posleratnu
Saveznu pilotsku školu u Rumi, a zatim i Školu rezervnih oficira pilota
u Pancevu. Tokom dugogodišnje letacke karijere kao nastavnik vazduhoplovnog
modelarstva, sportski pilot, nastavnik vazduhoplovnog jedrilicarstva i
motorne pilotaže Mijat je u kraljevackom aeroklubu iškolovao brojne generacije
modelara i pilota, od kojih su mnogi danas uspešni vojni i civilni piloti.
Osvojio je citav niz znacajnih profesionalnih i sportskih priznanja, ucestvovao
na mnogim vazduhoplovnim takmicenjima i manifestacijama, a mnogo puta
je leteo i u humane svrhe. (R.T.) |
||||
| ORAO U SAMOGRADNJI | Put
do maketarstva, kako klasicnog, tako i onog «samograditeljskog», u najvecem
broju slucajeva je pocinjao preko lepljenja postera aviona u decijoj sobi
i isecanja clanaka i fotografija iz raznih casopisa. Maketari srednjeg
uzrasta ce se sa nostalgijom setiti “Fronta”, ciji su cesti clanci o maketarstvu
i slike aviona bili prvi podsticaj da se oprobamo u maketarstvu. (Saša Dinic) |
||||
| osvajanje svemira... |
| MSudar sa kometom | Komete
su svojevrsne vremenske kapsule, koje u sebi cuvaju tajnu o nastanku i
razvoju Suncevog sistema. One su sastavljene od leda, gasova i prašine,
tj. od primitivnih ostataka dalekih i najhladnijih oblasti Suncevog sistema,
formiranih pre 4,5 miliona godina. Nasina sonda “Deep Impact” je pionir
prve svemirske misije, koja je došla u kontakt sa površinom komete “Tempel
1” i pokušala da otkrije tajnu njene unutrašnjosti. Inace, ovu kometu
je 1867. godine otkrio Ernest Tempel, po kome je i dobila naziv. Kometa
je mnogo puta prošla kroz unutrašnjost solarnog sistema obilazeci Sunce
svakih 5,5 godina, pa je zbog toga i odabrana kao idealan objekat za izucavanje.
Dana 4. jula “Deep Impact” je stigao do komete “Tempel 1”, da bi na nju
lansirao svog manjeg blizanca mase od oko 370 kg. Pre toga su mnogi „vidovnjaci“
uznemirili duhove velikog broja ljudi, plašeci ih smakom sveta. Oni, koji
su znali elementarne zakone fizike o sudaru dva tela, samo su odmahnuli
rukom, jer su znali, da nema razloga za strah. (M.S.) |
||||
| arhiv... |
| Francuski Spitfire - Lovac Dewoitine D.520 - |
Francuski
konstuktor aviona Emile Dewoitine je dvadesetih godina prošlog veka
zapoceo sa projektovanjem i proizvodnjom aviona. Nakon manjih serija
lovaca, isporucenih švajcarskom i francuskom ratnom vazduhoplovstvu,
prvi veci uspeh mu donosi 1936. godina i prvi savremeni jednokrilni
niskokrilac metalne konstrukcije, usvojen u Francuskoj pod oznakom D.500.
Medutim, tehnicka uprava Ministarstva za odbranu je smatrala, da je
maksimalna brzina D.500 od 500 km/h ipak premala, pa je uputila zahtev
francuskoj avio-industriji za izradu lovca, cija bi najveca brzina bila
najmanje 520 km/h. Ovo je u potpunosti bilo opravdano, jer su se do
te godine u svetu vec poceli pojavljivati avioni poput Hawker Hurricane,
a uveliko je tekao i razvoj još savremenijih Messerscmitt Bf-109 i Supermarine
Spitfire. Njihova brzina je uveliko premašivala «magicnu granicu» od
500 km/h, tako da su i Francuzi osecali potrebu da prate tu tendenciju,
s obzirom na važecu reputaciju svoje zemlje kao svetske sile. |
||||
AEROmagazin-a Palmira Toljatija 5/I 11075 Novi Beograd Tel./Fax: +381 (11) 600-720; 670-927 |
![]() |
||
Copyright ©1999: BB-Soft, Beograd Design TaurusTeam |
|||