Fascinantna modernizacija – spremni za budućnost
U Manhingu se već godinama prate, održavaju, popravljaju, ali i modernizuju avioni u čijoj je proizvodnji učestvovala firma Erbas Difens end Spejs (primer: Panavija Tornado) ali i avioni drugih proizvođača (primer: Lockheed P- 3 Orion, F-4 Phantom). Na toj lokaciji inženjeri mogu da se oslone kako na višedecenijsko iskustvo u proizvodnji, tako i na iskustva u popravkama, održavanju i poboljšanju ovih i drugih tipova aviona. Programi modernizacije za Tornado zovu se ASSTA (Avionics System Software Tornado u Adi). Uz pomoć ovih programa se i avioni Tornado u službi Luftvafea [Luftwaffe] prilagođavaju stalnim novih zahtevima, tako da će im i dalje biti dorasli do kraja perioda njihove planirane primene u 2025. godini, a možda i kasnije. Tornado je svoj prvi let započeo u avgustu 1974. god., ali i posle više od četiri decenije on i dalje predstavlja platformu izbora ratnog vazduhoplovstva za operacije vazduh-zemlja. Razlog više predstavlja modernizacija softvera avio-sistema iz osnova, koja je do sada izvršena uz pomoć programa ASSTA u tri koraka, takoreći Vojni avioni mogu efikasno da se upotrebe samo ako uvek zadovoljavaju najnovija dostignuća tehnike i opreme. Centar za vojne vazduhoplovne sisteme u Manhingu [Manching] firme Erbas Difens end Spejs [Airbus Defence and Space] predstavlja idealno mesto u Evropi za odgovarajuće modernizacije vojnih aviona. 100 AEROMAGAZIN 7 operativnim sistemom borbenih vojnih aviona, ali i samih njegovih uređaja kao što su kompjuter, radarski i radio sistemi i naoružanje. Ove modernizacije su od jednog borbenog aviona iz kasnih 70-ih godina stvorile avion, koji je u potpunosti dorastao današnjim izazovima. više o tekstu
Harrier – jurišni lovac sa vertikalnim poletanjem
Harrier je prvi, a sada kada Jak-38 više nije u naoružanju, jedini
operativni avion u svetu koji može da vertikalno poleće (VTO). Za to
je zaslužna relativna jednostavnost koncepta tj. pogona. Tih godina
se smatralo, da je u tome budućnost vojne taktičke avijacije, ali su
ubrzo mnoge zemlje uvidele kompleksnost problema i skromne
sposobnosti tih aviona, pa su odustale od vertikalnog poletanja.
Pune sposobnosti taj avion postiže pri kratkom (STO) poletanju.
Zbog iste jednostavnosti pogona nije nadzvučan, a performanse su u
klasi JU Orla. U miru se pokazao opasan, a u ratu ranjiv.
Odavno je san vojnih stratega
avion, kojem ne treba (duga)
pista za poletanje/sletanje.
Aerodromi su laka meta napada.
Udaljenost aerodroma od
bojišta zahteva veći dolet aviona i produžava
vreme reagovanja od poziva pešadije za
podršku iz vazduha.
Prva praktična letelica koja može da vertikalno
uzleti je bila helikopter. Osmišljen
još od Leonarda daVinčija, u upotrebi je tek
posle II svetskog rata. Mala maksimalna
brzina ga čini ranjivim u mnogim situacijama
i ograničava glavnu upotrebu na transport
i spasavanje.
više o tekstu
Novi Avion NA
Novi avion je bio radni naziv za
jugoslovenski program višenamenskog
nadzvučnog borbenog aviona. U radnoj
komunikaciji se koristila i skraćenica NA.
Prve ideje o pokretanju
ovog programa su nastale
1974. godine, nakon
poletanja prototipa aviona
Orao. Program je pokrenut radi opremanja
RV i PVO borbenim avionima na bazi
stečenog iskustva na Orlu i radi održanja
kontinuiteta zapošljavanja kapaciteta vazduhoplovne
industrije, kroz vlastiti razvoj
i proizvodnju. Ta prva ideja se zasnivala na
nadogradnji koncepcije aviona Orao, za
razvoj njegovog naslednika, pod nazivom
Orao 2. Posle preliminarnih razmatranja i
analiza, ideja je ambicioznije artikulisana u
razvoj naprednog, višenamenskog aviona
četvrte generacije.
više o tekstu
Svetlosno obeležavanje sportskih aerodroma II deo
Namena ovog članka je,
da se regionalnoj i lokalnoj
upravi, kao i operateru
aerodroma pruže
osnovni stručni podaci
potrebni za odabiranje
koncepcije ugradnje
opreme i instalacija SSO.
Odabiranje opreme i njena
ugradnja mogu da se
obave u više faza (u
članku su obrađene tri
osnovne faze), što daje
mogućnost namenskog
raspoređivanja finansijskih
troškova, potrebnih
za ugradnju nove opreme.
FAZNO OPREMANJE AERODROMA
Manevarske površine tipičnog sportskog
aerodroma se po pravilu sastoje od poletnosletne
staze (RWY), jedne rulne staze
(TWY) i platforme ispred hangara sa zemljano-
travnatom konstrukcijom. Predlog
opremanja i postavljanja instalacija SSO je
urađen u veoma jednostavnom obliku, uz
poštovanje propisanih svetlosnih karakteriskika,
konfiguracija, napajanja i operativnog
upravljanja. Korišćeni su serijski strujni
krugovi, u kojima su svetiljke SSO serijski
uključene preko izolacijskih transformatora
na regulatore konstante struje (RKS),
koji obezbeđuju isti svetlosni intenzitet za
sve svetiljke. više o tekstu
Ruski carski vojni piloti u srbiji
Na samim počecima letenja početkom XX veka u osvajanju vazdušnog prostora su učestvovali najhrabriji, najnapredniji, najlucidniji ljudi koji su smelo koračali ispred svoga vremena. Taj svojevrsni fenomen se često pojednostavljuje, uz pominjanje nekoliko najpoznatijih imena u oblasti avijacije, iako je veoma veliki broj avijatičarskih stručnjaka svojom krvlju obojio težak put u osvajanju vazduha kao treće dimenzije čovekovog življenja. Sudbine letača su veoma često objektivan odraz sudbina celih društava i država i veoma su snažno prožete i spregnute. Mnogobrojne stranice svetske istorije avijacije su posvećene nastanku i razvoju letelica i avijacijske tehnike, što je neosporno važno i korisno, jer stepen razvoja avijacijskih tehnologija verno odražava i nivo i stepen razvijenosti države i društva. Toj veličanstvenoj mašini - aeroplanu su ipak udahnuli dušu piloti, večni romantičari i zaljubljenici u mašine i letenje, uporni tragači za nečim novim, savršenijim, uzbudljivijim, obožavaoci avanture i adrenalina. I doista su i „karakter“ i ponašanje aviona u letu najčešće zavisili od ljudi koji su njima upravljali. više o tekstu
Lightning prvi britanski supersonični lovac
Britanska avio-industrija je 50-ih godina
prošlog veka postigla veliki uspeh sa lovcima
tipa Hunter, ali su u to vreme svetske velesile
počele da uvode u upotrebu supersonične
lovce. Sovjetski MiG-19 je ušao u upotrebu
1955. godine sa maksimalnom brzinom od
1,35 Maha, a američki F-100 je sa brzinom od
1,2 Maha uveden u naoružanje iste godine
posle „preležanih dečijih bolesti“.
Krajem 50-ih godina su
se u upotrebi pojavili i
prvi lovci klase 2 Maha:
američki F-104 i
sovjetski MiG-21.Velika
Britanija je pravilno
odlučila, da u ovom pogledu ne zaostane
i da počne sa razvojem sopstvenog
lovca, koji bi bio u stanju da dostigne tada
mitsku brzinu od 2 Maha.
Ispostavilo se, da tu brzinu nije lako postići
čak ni u današnje vreme, iako je literatura
preplavljena podacima o brzinama
savremenih lovaca, koji tobože mogu da lete
brzinama većim od 2 Maha. Tako se na
primer skoro svakom supersoničnom lovcu
automatski pripisuje sposobnost postizanja
brzine od 2 Maha, pa i više, što je apsolutno
pogrešno.
Primeri su: Draken, Vigen, Rafale, F-
16, F-14, F-18, Typhoon itd. Uvek je bolje
imati domaći proizvod, nego se oslanjati na
strane proizvode, jer to doprinosi razvoju
domaće industrije, zapošljavanju domaćih
radnika, razvoju i primeni novih tehnologija,
neophodnih za razvoj ekonomije.
više o tekstu